JEZIK I PISMO

Etrušćanski sistem pisanja datira barem iz sedmog stoljeća pr.Kr. i karakterističan je po pisanju s desna na lijevo. Iako je lako čitljiv, do današnjeg dana nije pomogao u razumijevanju jezika tih davnih stanovnika. Riječi i konstrukcije rečenica nama nemaju smisla, osim ponekih imena, brojki i naslova. Naime, to nije indoeuropski jezik poput većine jezika na ovom kontinentu (osim ugrofinskih, no nije srodan niti njima). Stoga postoje brojne teorije o njegovom zagonetnom porijeklu. Neke teze traže izvore još u paleolitiku, prije nicanja indoeuropskih sela na području Italije.

Čini se, ipak, da je ovaj jezik povezan s tri potpuno izolirana izumrla govora koji su pronađeni u Alpama, na maloazijskom otoku Lemnu i na području sjeverozapadne Italije. Na Lemnu je pronađena stijena ugravirana jezikom i pismom vrlo bliskom etrušćanskom:

Unatoč svim teorijama i naporima sručnjaka, jezik Etrušćana je do danas ostao toliko neprepoznatljiv da ni na temelju desetak tisuća zapisa pronađenih na zidovima i grobnicama, nije bilo moguće načiniti rječnik veći od dvjestotinjak temeljnih riječi i vlastitih imena.

Treba naglasiti da je porijeklo same abecede jasno - njen predak je arhaični grčki alfabet. Poznato je i da su Etrušćani mnogo utjecali na rimski alfabet (najbolji primjer je unos slova Q u rimsku abecedu) i numeraciju. Naime, Rimski brojevni sustav bi zapravo trebao nositi naziv etrušćanski prema svom prototipu:

Srećom, pronađene su igraće kockice, danas čuvane u Louvreu, Francuska, s urezanim nazivima brojeva umjesto samih brojki, a to je poslužilo kao pomoć u otkrivanju naziva mjeseci i dana u velikom kalendaru rituala Liber Linteus.

Smatra se da je etrušćanska abeceda direktni prethodnik latinske koju i danas koristimo. Dakle, njihovi sustavi označavanja brojki i slova postavili su značajne smjernice cjelokupnoj zapadnoj književnoj ostavštini, a danas su nepravedno nespominjani u kontekstu razvoja današnje kulture zbog manjka zapisa, čemu su krivi upravo veliki Rimljani. Oni su, pak, mnogo toga preuzeli od Etrušćana, zajedno s povijesnim zaslugama koje im čovječanstvo neupitno pripisuje.

Etrušćanskim se prestalo govoriti u doba rimskog carstva, osim u magične svrhe. Tada je ovaj jezik gotovo nestao sa Zemlje ostavivši lingvističarima i povjesničarima jednu od najvećih zagonetki. Rimljani su činili sve da unište bogatu etrušćansku literarnu baštinu pa, nažalost, osim Liber linteus, nije preostala nijedna značajna knjiga pisana etrušćanskim jezikom i pismom. Zapisi su ograničeni na njihove grobnice, a time je i fond riječi vrlo krnj, što dodatno otežava posao znanstvenicima.

LIBER LINTEUS je rukopis nađen u Egiptu u 19.om stoljeću na zavojima mumije i danas se čuva u Arheološkom muzeju grada Zagreba. Ovaj latinski naziv u prijevodu znači lanena knjiga. To je jedina pronađena etrušćanska knjiga uopće i, sa svojih 1300 riječi, najduži zapis. Prvotno je to bio svitak, no u doba kad je u Egiptu vladala manija mumificiranja, svaki komad lana se koristio u te svrhe jer ga je ponestajalo. Tako je i ova knjiga razrezana u vrpce za zavoje ženske mumije iz prvog stoljeća. Rekonstrukcija je pokazala da je vjerojatno riječ o religijskom kalendaru - označava datume i mjesta odvijanja pojedinih ceremonija i pripadajuće rituale. To je originalno bila knjiga napisana na 12 stranica tri metra dugačkog platna u obliku harmonike. Zapisana je s desna na lijevo crnom tintom od karbonirane slonovače, i vrlo je važan dokument jer je najveći izvor razumijevanja etrušćanskog jezika dosad nađen. Neki je nazivaju knjigom molitava jer određena ritmička ponavljanja i religijski motivi navode na pomisao da je riječ o kakvoj vjerskoj poeziji.

STAROEUROPSKE
MITOLOGIJE

ETRUŠĆANSKA
MITOLOGIJA

ETRUŠĆANI
povijest
običaji
jezik i
pismo

MITOVI
otkrivenje
ustroj svjetova

PANTEON

DISCIPLINA
ETRUSCA
disciplina
haruspicija
praćenje
groma i ptica