ETRUŠĆANSKI OBIČAJI
Mnoge su zanimljivosti vezane uz društveni
ustroj Etrušćana. Dovoljno govori činjenica da su ih Grci i Rimljani smatrali
skandalozno nemoralnima, a sjetimo se samo svih priča vezanih uz njihove
vlastite gozbe, orgije i hedonizam. U kasnijim rimskim vremenima, riječ
Etrušćanin je bila sinonim za prostituciju. Po rimskim mjerilima, njihova
je žena bila uzorita, dok je etrušćanska bila preslobodna - sudjelovala
je u čestoj tjelesnoj razmjeni supruga, održavala je brigu o svom tijelu
vježbom, ponekad čak u prisutstvu muškaraca, nije se smatralo sramotom
da bude viđena gola, bijaše putena, na gozbama je nazdravljala kome je
htjela, sjedala uz koga je htjela - to nije morao biti njen suprug -dobro
je podnosila alkohol.
Mnogi etrušćanski običaji su generalno neprihvatljivi u današnjem dobu,
no treba imati na umu da je riječ o vremenskom odmaku od gotovo tri tisućljeća,
i da je njihova era bila netaknuta dogmama i strahovima od vlastite tjelesnosti.
Stoga je iz današnje perspektive, i s pozicije današnjih (lažnih) moralnih
načela nesaglediv način druženja ovog neobičnog drevnog naroda:
Etrušćani su odgajali djecu ne znajući tko je otac, otud naglašen matrijarhat
u njihovom društvu - loza se i nije mogla prenositi drukčije kad je jedino
majka bila poznata. Djeca su obično pohađala pijanke i sudjelovala u seksualnim
odnosima koji su bili urođen običaj pa stoga nisu bili sramotni. Dječaci
i mladići su bili posebno obljubljeni i od dama i od muškaraca - svi su
se divili njihovim lijepim glatkim tijelima. I mladići su upražnjavali
mnogo vremena na uljepšavanje te su otklanjali dlake s tijela smolom.
Mnoge freske na grobnicama prikazuju homoseksualne odnose, iako postoje
naznake da u nekim regijama oni nisu bili društveno prihvaćeni.

Poznato je da je glazba sačinjavala važan dio života etrušćanskog društva
- pratila je i obveze i razonodu. Sportska natjecanja, vojne vježbe, lov,
pogrebi, banketi - sve je to bilo popraćeno profesionalnim glazbenicima
i plesačima.
Instrumenti su se koristili i u magične
svrhe, poput tibije, vrste flaute čiji su se zvuci borili protiv velike
rimske kuge. Najveću slavu među drugim narodima imali su etrušćanski flautisti.
Njihov nacionalni instrument je bio aulos - dvostruka flauta koja se pričršćavala
za usta glazbenika vrpcom oko glave. Rimski zapisi govore o etrušćanskim
flautistima koji privlače svojom očaravajućom muzikom veprove iz šume
dovodeći ih pred spremne lovce.

Etrušćani bijahu najveći trgovci svog vremena. Njihove morske luke - emporia
- bile su tada međunarodna trgovačka sjedišta, a iskopine njihove bronce
čak u dalekoj Švedskoj govore o razgranatosti njihovih trgovačkih puteva.
Upravo ta široka mreža je temelj teoriji da su čak i germanske rune možda
nastale iz njihovog alfabeta.

Nakit im je bio veoma cijenjen i nenadmašiv za svoje doba. Bili su poznati
obrađivači zlata. Velika je vjerojatnost da su oni uveli grožđe i vino
u Italiju oko devetog st. pne.
O njihovim trgovačkim i borbenim brodovima nemamo mnogo zapisa, no antički
izvori pripisuju izum sidra Etrušćanima. Ona su prvotno bila kamena s
uklesanim podacima poput imena vlasnika.

Iz etrušćanske arhitekture jasno je vidljiv površan odnos prema životu
na zemlji - domove su gradili od drva i ilovače - i predan odnos spram
zagrobnog života - njihove grobnice su neuništive. Budući da je Rim bio
nemilosrdan prema većini njihove ostavštine, najvažniji spomenici etrurske
umjetnosti su upravo grobnice. Postoje pravi nekropolisi, s ulicama i
trgovima, masivnim grobnicama usječenim u stijene. Možda najpoznatije
je tarkvinijsko podzemno groblje koje skriva tisuće grobnica. Najpoznatija
je Grobnica bikova, nazvana prema slici dva bika iznad portala, ispunjena
prikazima simbola plodnosti i erotskih scena.

Jedino veliko nalazište etrurskog zemaljskog obitavališta je vila u Murlu
koja je otkrila vrlo ranu upotrebu boja u zidnim freskama i reljefima.
Općenito se smatra da je likovna umjetnost bila inferiorna grčkoj umjetnosti
tog vremena, no ne treba uspoređivati ta dva stila zbog grčkih matematičkih
ideala ljepote koji ne zahvaćaju bit i osjećaj subjekta, a upravo to ljubitelji
Etrurije pronalaze u njenom umjetničkom izrazu.
Etrušćani su imali veliko poznavanje arhitekture i strog sustav planiranja
gradova. Vodu su provodili kroz podzemne cijevi - znanje koje nisu prenijeli
Rimljanima, poznatima po akvaduktima. Njihove kuće su imale dvorišta koja
su Rimljani nazivali atrium tuscanicum,
a sama riječ atrium dolazi od etrušćanske
riječi za ulaz ili luku, te je njena izvedenica dala ime i Adriatiku.
Da bismo naglasili važnost danas zanemarenog utjecaja ove velike civilizacije
na razvoj zapadnog svijeta, evo još nekoliko podataka: njihovo religijsko
naslijeđe je utjecalo na rituale i odjeću današnje katoličke crkve, a
njihova umjetnost na velikane renesanse, poput nenadmašivog Michelangela.
Nacionalni kostim Etrurije - tebenna - kasnije
je preuzet od Rimljana pod nazivom toga.
Rimske legije su lako osvojile etrurske gradove, jer su oni bili razjedinjeni
autonomnim vladavinama. Legije su se potom organizirale po uzoru na etrušćanske
tradicije: preuzele su pozivanje vojske tubom, gradnju logora, pa kasnije
gradova, na okosnici sjevera i juga, što je direktno preuzeto iz najvažnijih
etrušćanskih pogleda na svijet koji nas okružuje. Čak je i riječ Romanus
(rimski) raznim teorijama povezana s etrušćanskim rodovskim imenom Rumula,
uz mnoge druge latinizirane riječi. Mnogi sinonimi za stare Rimljane su,
dakle, izravno preuzeti iz zaboravljene etrušćanske kulture.
|