OTKRIVENJE

Velika je specifičnost etrušćanske religije u odnosu na ostale drevne europske mitologije da je ona otkrivena svećenicima, poput velikih modernih vjerskih sustava (kršćanstvo). Prema legendi, cjelokupan je odnos ljudi i bogova, odnosno upute o usklađenosti svih sfera života s voljom bogova, zapisan pri objavi dvaju nadnaravnih bića:

Seljak je obrađivao svoje polje, kad iz zemlje izroni biće u obličju dječaka. Bijaše to Tages, sin Genija i unuk vrhovnog boga Tinije. Oko njega se skupiše lukumoni (lucumones - svećenici vladari Etrurije) svih dvanaest etrušćanskih plemena i stadoše zapisivati Tagesove riječi. On im prenese sveta učenja sakupljena u Tagetskim knjigama, na kojima će se otada zasnivati etrušćansko znanje. One se dijele na tri skupine (Libri haruspicini, Libri fulgurates, Libri rituales). Prve podučavaju umijeću čitanja sudbinskih znakova iz životinjskih organa, druge iz munja, a treće pokrivaju sve aspekte života. Potonje su odijeljene na još tri dijela: Libri fatales (knjige sudbine) - podijela vremena i životnih perioda; Libri Acherontici (knjige rijeke Aheronta) - onostrani život i rituali za spas duše; Libri Ostentaria - čitanje znakova pojedinih božanstava, bazirano na njihovim mitskim karakteristikama i područjima života kojima upravljaju.

Libri fatales neposredno povezuju sudbinu i vrijeme. Naime, Etrušćani su bili sigurni u sudbinsku predodređenost zbivanja, za razliku od mnogih starih naroda koji su smatrali da je sudbina dodijelila okvire unutar kojih pojedinac svojom voljom može djelovati. Etrušćani su raznim ritualima eventualno odgađali odluku bogova, no nikako je nisu mijenjali. Vjerovali su u vremensku ograničenost svih pojava svijeta, pa tako i nacija.

Između ostalog, Libri fatales objašnjavaju da je svaki ljudski život podijeljen na deset sedmogodišnjih perioda, što se voljom bogova moglo produljiti za još dva takva perioda. No, nakon 84 godina života, duša napušta tijelo, ostavljajući ga praznog i bezumnog.

Smatra se da su Etrušćani predvidjeli i vlastitu propast. Naime, vjerovali su da su božanstva njihovoj civilizaciji dodijelila vladavinu u trajanju deset saecula. Saecula se određivala datumom osnivanja grada. Tada bi započinjao taj vremenski period, a završavao bi smrću posljednjeg od rođenih na dan osnivanja. Tada bi se ponovno počela brojati sljedeća saecula, i tako deset puta. To lako možemo dodatno mistificirati kad znamo da je Etrurija nestala šestotinjak godina nakon pojave prvih urbanih središta.

Kad je završio svoje dugotrajno izlaganje, Tages padne mrtav i nestane u onom istom polju iz kojeg se tajanstveno pojavio.

Glavni je bog poslao ljudima još jedno fantastično biće da im upotpuni znanja. Bijaše to nimfa Vegoia s Vegonskim knjigama. Ona se pojavila pred lukumonesima da im predstavi način označavanja granica i izgradnje gradova, polja i svih gradbi. Tako je njihov neobičan ustroj svjetova postao službeno pravilo kojeg su s bogobojaznošću slijedili i pri najmanjim odlukama.

Nimfa je objavila da je vrhovni bog Tinia, prisvojivši Etruriju, odlučio da se posjedi označe kamenjem. Znajući za ljudsku pohlepnu i razaračku narav, otuđivanje imovine je odlučio najstrože kazniti. U kasnijim saeculima, moral ljudi sve više opada, ali tko zlonamjerno i prijevarom oskrvne granice radi svoje dobrobiti, platit će bogovima to nepoštivanje njihovih ovlasti najgorim patnjama. Bolest, nemoć i nesreća će sustići cijelu obitelj pohlepnika, sudbina kućanstva će biti potkopana, njihovi usjevi na meti razornih kiša i tuča.
"Zato ne budite varalice ni izdajice. Prihvatite ograničenja u svom srcu..." Tinijine su riječi koje prenosi nimfa.

STAROEUROPSKE
MITOLOGIJE

ETRUŠĆANSKA
MITOLOGIJA

ETRUŠĆANI
povijest
običaji
jezik i
pismo

MITOVI
otkrivenje
ustroj svjetova

PANTEON

DISCIPLINA
ETRUSCA
disciplina
haruspicija
praćenje
groma i ptica