Staroeuropske mitologije

POKLADE I KORIZMA
28.veljače do 15. travnja

Za sve katoličke vjernike započelo je šestotjedno razdoblje posta, poznato kao korizma-četrdesetodnevni post koji prethodi Uskrsu. Ovo je za njih početak dugotrajnog razdoblja odricanja i jačanja poniznosti duha u znak posvete Kristovih muka do njegova raspeća i, konačno, do dana njegovog uskrsnuća.

Počinjemo s Pokladnim utorkom koji je ove godine pao na 28.02. Pokladni utorak je posljednji dan prije Pepelnice, odnosno Čiste srijede, koja označava početak korizme.
To je, dakle, pomični blagdan koji pada točno 47 dana prije Uskršnje nedjelje, negdje između 3. veljače i 9. ožujka. Na ovaj dan se suprotstavljaju dvije tradicije: ona propisana od Crkve i ona koja se slavi u puku. Još od Srednjeg vijeka u Crkvi se ustalilo pravilo da svećenici na taj dan poste. Otuda je i došao naziv "mesopust" koji je prijevod talijanske riječi "karneval" ili "carnivale" (carni vale = zbogom mesu). Isposnički element nazire se i u terminu "fašnik", koji dolazi od njemačke riječi Fastnacht -"noć posta". U Engleskoj već od 1000. godine postoji odredba da se na taj dan svi vjernici moraju ispovjediti te se otuda utorak prije početka korizme naziva i "danom ispovijedi" "eng. Shrovetide ili Shrove Tuseday od shrive - "ispovjediti", "nametnuti pokoru".

Međutim, za puk je vrijeme pred korizmu postalo vrijeme neobuzdanog uživanja u hrani, piću i zabavi pod maskama. Tako hrvatski jezik karneval naziva i "pokladama", što dolazi od starohrvatskog glagola "klasti" -prerušavati se. Običaj poklada rasprostranjen je po čitavoj Hrvatskoj, od panonskog i dinarskog do jadranskog područja, a svaki kraj nosi i svoje specifičnosti, kako u običajima, tako i u hrani koja se u to vrijeme obilno priprema i troši. Krafne i krpice s kiselim zeljem u Zagorju, kobasice, buhtle, štrudle i pogačice s čvarcima u Slavoniji, kroštule s bademima, smokvenjak, presnac od mladog ovčjeg sira i kolači od maruna u Kaštavini i Ćićariji, fritule i kroštule u splitskoj regiji.

Pokladni utorak je u Francuskoj poznat i kao Mardi Gras i to je dan kad je dopušteno častiti se svom vrstom hrane. Na anglosaksonskom području je pokladni utorak postao i "danom palačinki" (Pancake day), vjerojatno iz potrebe da se prije dugotrajnog razdoblja korizme potroše sve zalihe jaja. Neka stara praznovjerja nalažu da prva napravljena palačinka na pokladni utorak mora biti bačena kokošima, i tako ih se može zaštiti od svih bolesti tijekom godine: NE ISPROBAVATI ZA SLUČAJ PTIČJE GRIPE, ipak ovo je samo ritual :)

Neki etnolozi predstavljaju teoriju da je dan palačinki potekao od poganskih Fornacalia (od božice Fornax) - u počast kruhu, prije izuma pećnica. Srednjovjekovni rimski pisac Vergilije objašnjava kako su Bakanalije u starom Rimu slavljene u isto doba godine.
Običaj jedenja palačinki bio je popularan u mnogim dijelovima Europe, sve do područja daleke Letonije. U Njemačkoj je poslastica dana preprženi kolač od dizanog tijesta s paradajzom, slično krafni. Ovi kolači su originalno rađeni i servirani na pokladni utorak da bi se iskoristile sve zalihe masti koje su zabranjene tijekom korizme.
Na ovaj dan su se igrale igre na sreću (kocke i karte), a zaprege su vukle kola ukrašene mnogobrojnim zvonima. U staroj Engleskoj se na pokladni utorak slavio i dan "mladih naučnika".
U župi Inverness u Škotskoj, organizirana je nogometna utakmica između vjenčanih i nevjenčanih parova. U nekim dijelovima Škotske se u današnja vremena slavi i Bannocky day na koji su uobičajene borbe pijetlova. Također je bio običaj da se pijetao stavljao u glinenu posudu koja bi se potom uzdigla 4 metra iznad ceste. Tada bi ljudi gađali kamenjem dok posuda nije pukla i pijetao nije ispao iz posude. Onaj koji je posudu uspio razbiti bi uzeo pijetla za nagradu.
U Finskoj se na pokladni utorak rade posebna peciva punjena kremom od badema i prelivena tučenim vrhnjem. U Švedskoj se ovaj dan se naziva Fettisdagen i na njega se pripravlja Fettisdag buller. To je okruglo pecivo iz kojeg je uklonjena sredina i popunjena marcipanom i šlagom. Druga tradicija nalaže da se na taj dan počne jesti juha od graška s palačinkama, kao i na svaki četvrtak do kraja godine.
U Kanadi je pak tradicija da se u palačinke stavlja vjenčano prstenje, gumbi, kovanice..
Oni koji nađu kovanicu u svojoj palačinki će biti bogati, oni koji nađu vjenčani prsten bit će prvi na redu za ženidbu, a onaj koji nađe gumb postat će uspješan u svome obrtu.
U Poljskoj se na pokladni utorak održavala aukcija djevojaka. Mladići bi se cjenkali za odabranicu svoga srca. Slavodobitni ponuđač najbolje cijene za nagradu bi od djevojke za Uskrs dobio 100 predivno dekoriranih uskršnjih jaja i ručno izvezene maramice s njegovim monogramom.
U Rusiji se na ovaj dan smatralo da je omogućena komunikacijama s preminulim dušama.
Na groblja bi se nosila jaja, koja bi se na grobu prepolovila i preko ramena bi se njihov sadržaj bacio na tlo što bi trebalo probuditi dušu iz sna. To se činilo okrenutih leđa jer se smatra da duša preminulog nikada neće uspostaviti kontakt licem u lice.

Kod nas su uz poklade vezani i mnogobrojni narodni običaji, uglavnom usredotočeni na spaljivanje tzv. "princa karnevala", lutke od slame i krpa koja smrću plaća za sve ljudske grijehe i sve zlo koje se dogodilo u protekloj godini. Razni praznovjerni rituali pomagali su pak ljudima da na neki način uspostave kontrolu nad svojom budućnosti. Tako se u Zagorju razvio običaj da se na Pepelnicu vodom u kojoj se kuhalo zelje poškrope noge kao zaštita protiv zmijskoga ugriza. Tko bi na pokladni utorak, prije no što izađe sunce, pojeo prosenu kašu s krvavicom, do kraja bi godine živio sretno i bogato, dok su oni koje muče buhe morali u podne pojesti krvavicu s kiselim kupusom.

Fašnik je, osobito u srednjem vijeku, bio dan kad su se privremeno izokretali odnosi moći u društvu i nekažnjeno su se mogle kršiti moralne i društvene norme. Tako se narod mogao posljednji put prepustiti strastima na volju prije razdoblja odricanja. Dakako, stvari bi često izmakle kontroli, osobito crkvenoj, te su neprestano poduzimane mjere kako bi se stalo na kraj ekscesima, osobito u Italiji. Tako je u 16. stoljeću na mnogim mjestima ustanovljena četrdesetosatna motiva tijekom ponedjeljka i utorka prije Pepelnice, kako bi se ljude odvratilo od grijeha, a 1747. godine Benedikt XIV. je posebnom odredbom pod nazivom "O Bakanalijama" (Super Bacchanalibus) zajamčio sveopći oprost svima koji sudjeluju u procesiji Svetog sakramenta koja se odvijala tijekom tri uzastopna dana usred sezone karnevala.

Svrha apstinencije i odricanja je da Katolici odbacuju ovozemaljske primame i razmišljaju o višem cilju bitka na ovom svijetu. Crkva kaže: na dan prije čiste srijede trebalo bi početi vrijeme posta i pokore, no u puku je ovo zadnji dan ludih fašničkih zabava i gošćenja raznim regionalnim delicijama. Pa, naši vjernici, pokladni utorak je prošao i ispucani su svi đokeri. Od sada pa do Uskrsa stegnite pojas i očistite glavu svih grešnih misli, pokažite se dosljedni onome u što vjerujete. A mi pogani ćemo vas obavijestiti kako smo proslavili naš sljedeći festival bez vaše pomoći - Saint Patrick's day. Jer svi znamo, koliko god je Sv. Patrcik bio svetac i slave ga katolici, mi pogani uzimamo i predkatolički aspekt tog blagdana u razmatranje. A ako je nešto neizbježno za tu proslavu osim vilenjaka, shamrocka, mita o ćupu sa zlatom, onda su to i potoci zlatnog nektara bogova, PIVA- koje ljude povodi da rade ne toliko SVETE stvari, a nama povodnicima starih bogova, toliko grješno slatke :)