Staroeuropske mitologije

VALENTINOVO
14.veljače

Za kršćane diljem svijeta vrijeme između Božića i Uskrsa je doba pripreme za korzimu.No, tu se lagano utisnuo i jedan praznik kojega samo poneki slave jer je u današnja vremena izgubio svoje izvorno značenje. 14. veljače ili Valentinovo danas mnogi smatraju produktom američkog potrošačkog društva, no taj dan vuče korijene još od vremena staroga Rima. Praznik je izvorno poganski, no njegove arhaične komponente je kasnije nadomjestilo kršćanstvo legendom o Svetom Valentinu. Blagdan vuče svoje korijene iz pastirskih svečanosti zvanih Luperkalije koje su se održavale u starom Rimu. U ranim danima Rimskoga carstva, divlji vukovi su lutali po obližnjim šumama i narod je pozvao jednog od svojih bogova, Lupercusa, da vukove drže što dalje od ljudi i da štiti njihova stada.

Zahvaljujući tom događaju, narod je na dan 15. veljače počeo održavati festival u čast svoga zaštitnika, a istovremeno je taj blagdan postao i slavljenje nadolaska proljeća (naime, po tadašnjem kalendaru s početkom veljače, zaista je započinjalo proljeće). Tijekom tog blagdana bio je običaj da su djevojke ispisivale svoja imena na komadiće papira koji su potom stavljani u duboke vrčeve. Potom su slobodni mladići nasumce izvlačili papiriće s imenima i na taj način, uz pomoć bogova, dobili svoje "odabrane" družice. Ovaj običaj je originalni izvor današnjeg Valentinova čija priča počinje u 3.stoljeću u Rimskom carstvu.

U Rimu,još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin.
Tadašnji car Claudius II naredio je svim vojnicima da se ne smiju ženiti jer se držalo da se vojnici s obiteljima neće htjeti boriti, već će radije ostajati kod kuće sa svojim najdražima.
Svi svećenici su poštivali dekret cara, osim Valentina koji je nastavio u tajnosti obavljati obrede vjenčavanja mladih parova. Saznavši za svećenikov neposluh, car je naredio da ga se pogubi i smaknuće je održano na dan 14.veljače. Nedugo nakon smrti, narod ga je proglasio svecem, a papa Gelazije je godine 496. proglasio 14.veljače danom Valentina, zaštitnika zaljubljenih. I tako su Luperkalije i smrt Sv.Valentina spojeni u jedan. I iz nepravednog čina rođen je dan ljubavi.

Prema jednoj legendi, Valentin je bio taj koji je poslao prvu Valentinovu poruku:
legenda kaže kako se Valentin, u vrijeme dok je čekao svoje pogubljenje, zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala. Navodno je prije svoje smrti Valentin napisao pismo djevojci koje je potpisao "od tvojega Valentina", što je izraz koji se danas često upisuje na čestitke za Valentinovo (your Valentine).

I u Hrvatskoj narodnoj tradiciji postoje stari običaji vezani uz ovaj dan i to pretežno na području sjeverozapadne Hrvatske i središnje Istre. Bilježi se vjerovanje da, ako je lijepo vrijeme na taj dan, bit će lijepa i cijela godina pred nama. Na taj dan žene nisu prele jer su vjerovale da će ih Sv. Valentin zaštititi od svih nevolja. U jednoj monografiji o Samoboru iz prošlog stoljeća zapisano je da je na Valentinovo prvi proljetni dan. U zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena piše kako su ljudi na Valentinovo odlazili u kapelicu Sv.Filipa i Jakova na Gradišću nedaleko od Samobora gdje se održavala misa povodom toga dana.

Na Valetninovo se i ptičice žene. Vjerovanje o ptičjem vjenčanju potvrdio je i poznati etnolog Milovan Gavaci koji u svom djelu "Godinu dana hrvatskih narodnih običaja" zapisao da su se u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske na ovaj dan pekla peciva u obliku ptica koja su se tada darivala. Postoji i zapis naše folkloristkinje Marije Novak da se na taj dan u Međimurju govorilo "ftičeki se ženijo" i postojao je mali ritual igre starijih s djecom iz kraja. Djeca su bila poslana bosa u vrt da traže ptičice jer, kada ih nađu, dobit će crvene čizmice. Naravno, to je značilo da su simbolički dobivala "crvene čizmice", ustvari nazeble bose nožice.

Postoji i staro praznovjerje: ako djevojka na Valentinovo vidi crvendaća, udat će se za mornara. Ako pored nje preleti vrabac, udat će se za siromaha s kojim će biti jako sretna, a ako ugleda češljugara, udat će se za bogataša.

Ovo je bio samo šturi pogled u povijest ovog romantičnog dana. Nađeni su zapisi da skoro svaki narod ima svoje drevne običaje vezane uz ovaj slatki dan, no to je na vama da otkrijete. Možda ove godine umjesto konvencionalnog obasipanja bespotrebnim poklonima možete svojoj odabranici ili odabraniku srca podariti komadić povijesti o ljubavi. Time možete oživjeti i neke stare običaje koji danas bivaju zakopani pod plitkošću klišeja i plišanih srdaca koji ne govore ništa osim hladnoće i nedostatka mašte u današnjem potrošačkom društvu..