SIRIUS

Dio godine između ranog srpnja i ranog rujna, kada sjevernom hemisferom vlada toplo i sparno ljetno vrijeme, stari su narodi Europe nazivali pasjim danima. Ne zato što je toliko vruće da psi to ne bi mogli podnijeti, no ovaj naziv doista dugujemo jednom psu, ali onom koji krasi zvjezdano nebo.

Među brojnim zviježđima koja su poznavali stari narodi, pripisujući im mitološke likove spajanjem zvijezda, na nebu se ocrtavju i prizori dvaju pasa (Canis Major i Canis Minor).

Upravo se u zviježđu Velikog psa (Canis Major) nalazi najsvjetlija zvijezda nebeskog svoda - Sirius, toliko svjetla da su Rimljani nekoć vjerovali da naša Zemlja prima toplinu od te zvijezde. Sirius je najbolje vidljiv na južnom dijelu svoda tijekom siječnja. Njegovo ime dolazi iz grčkog 'seirios', što znači pržiti. Egipćani su ga nazvali slično 'Sihor' (Nil), a Rimljani su izmijenili te nazive u Sirius. Grci su mitološki gledali na Siriusa kao psa lovca Oriona, pa su koristili i naziv 'kyon' (pas) za tu zvijezdu.

Egipćani su temeljili svoj kalendar upravo na izlasku Siriusa koji je obilježavao početak svete egipćanske godine. On se obilježavao festivalom nevezano za službenu godinu. Sirius je štovan kao omen naviranja Nila i godišnje poplave. Zapravo, mnogi su egipćanski hramovi izgrađeni tako da Sirius osvjetljava njihovu unutrašnjost. Egipćani su također, poput Grka, imali naziv Thaaut (pas) za Sirius.

Ljeti se Sirius, 'pasja zvijezda', rađa i zalazi usporedo sa Suncem. Tijekom kasnog srpnja, Siriusova je putanja posve u skladu sa Sunčevom, pa su drevni narodi zaključili da on pridaje dio svoje vrućine Suncu, zbog čega nastaje neprekidno vruć i sparan vremenski period. Taj je period, počevši dvadeset dana prije stapanja i završivši 20 dana nakon, imenovan pasjim danima (caniculares dies) ili kod nas pasjim ljetom, prema pasjoj zvijezdi.

Do današnjeg dana, zbog precesija ravnodnevnica (postupnog zanošenja zviježđa), zviježđa nisu na posve jednakom mjestu kao u doba Starog Rima. Danas period pasjeg ljeta otpočinje 3. srpnja, a okončava 11. kolovoza. Iako je to doista najtopliji dio ljeta, tu činjenicu ne možemo pripisati dodatnom zračenju jedne tako udaljene zvijezde, bez obzira na njenu jačinu. Pasji su dani, danas nam znanost pojašnjava, direktni rezultat Zemljina nagiba.

Negdašnji su autori bilježili da na dan prvog izlaska Siriusa, more kuha, vino se pretvara u kvasinu, psi lude, druge su životinje malaksale, a ljudi sumanuti i histerični. Rimljani su redovito pokušavali umiriti bijes Psa, žrtvovanjem smeđeg psa.

U sjevernjačkoj tradiciji, Sirius je poznat kao <i>Lokijev znamen</i>. U Engleskoj su suci nerijetko nalagali da se psima od početka srpnja počnu stavljati brnjice.

Brojna su vjerovanja diljem sjeverne hemisfere pratila putanju najjače noćne zvijezde nebeskim svodom. I dan danas, ta zvijezda ostaje simbol zagonetne i moćne dubine svemira.

POVRATAK NA VRH