Staroeuropske mitologije

UDRUGA
UVOD U POGANSTVO
ST DISTAFF
APRILIS
VILE IZ
COTTINGLEYA
DUNMOW FLITCH
RUSALKE
PRVI DAN LJETA
DISK IZ NEBRE
PASJE LJETO
LOVRINE SUZE
PROROČANSTVA
MARIE-JULIE
JAHENNY
VJEŠTICA IZ
KINGS CROSSA
YULETIDE
ZBIVANJA 2007

 

LOVRINE SUZE
- 12./13.kolovoza 2007. -





Svemirska prašina svake godine obnavlja svoj ljetni ritual pljuštanja po Zemljinoj atmosferi, obasjavajući nebo zvijezdama padalicama čiji broj doseže vrhunac u noći 12. kolovoza.


Jedan od najljepših doživljaja promatranja neba u godini obilježen je povratkom Perzeida. Ostale nebeske predstave često ne ispune sva naša očekivanja, ali ništa osim dva tjedna neprekidno oblačnog neba ne može posve uništiti kolovošku kišu zvijezda.


Perzeidi se počinju javljati oko 22. srpnja, a završavaju mjesec dana kasnije, 22. kolovoza. Aktivnost Perzeida polako napreduje od početnih jedne do dvije 'zvijezde' koje projure kroz atmosferu u satu, te konačno doseže vrhunac u noćima kada su deseci padalica vidljivi na noćnom svodu.


U doba kada je kiša meteora Perzeida na vrhuncu, osim vatrenih suza svetog Lovre promatrači nebeskih prostranstava dobit će i jedan bonus - susret oči u oči s crvenim božanstvom rata.

 

 

U sazviježđu Bika (Taurus), pod Perzejem, Mars sjaji crvenom svjetlošću, a mnogi će ga Perzeidi mimoići za kozmičku dlaku. Vatreni će vam Mars lako odvući pažnju od zvijezda padalica jer posjeduje božansku moć. Njegova crvenkasta boja zamrzava pogled, a odmah je jasno da nije riječ o zvijezdi. Ne treperi, već postojano caruje svojim dijelom neba, prkosno vam uzvraćajući pogled.

 

 

Kiša meteora Perzeida, nazvanih jer se čini kao da izviru iz zviježđa Perzeja, najljepši je događaj na nebu koji možemo promatrati golim okom. Za razliku od kasnojesenskih Leonida, još jedne velike godišnje meteorske kiše, Perzeidi padaju u ljetnim noćima, kada vremenske prilike pogoduju zvjezdanijem i bistrijem nebu pa, čim se maknemo od umjetne rasvjete koja zaklanja pogled na noćno nebo u gradovima, možemo svjedočiti plaču Svetog Lovre.


Naš narod je ovaj zvjezdani spektakl pripisao Lovri jer se 10. kolovoza, pred sam vrhunac perzeidske kiše (u noći 12. kolovoza), obilježava dan tog mučenika.

 

 

Svojedobno je Lovro bio jedan od najštovanijih svetaca u Italiji jer je to onaj slavni mučenik koji je nazvao siromahe crkvenim blagom. Kako su njegovi krvnici, u potrazi za tajnim blagom katoličanstva, smatrali da je riječ o laži i sprdnji, dokrajčili su nesretnika najgorom smrću - polaganim okretanjem na roštilju. No, Lovro nije pokazao strah do zadnjeg daha, već je uzvratio na mučenje slavnim ''Mislim da je ova strana pečena, možete okrenuti.'' Mlad i smion, postao je obljubljen svetac. Do danas su sljedbenici nove vjere gotovo zaboravili na svog Lovru, a prisjećaju ga se većinom zahvaljujući imenu koje su njihovi preci nadjenuli neobičnoj pojavi na nebeskom svodu. Vatrene suze svetog Lovre, naziv je koji diljem Europe objašnjava neobjašnjiv prizor u crnoj noći.

 

 

Neobjašnjiv kažemo, misleći na ta protekla vremena. U doba kada je čovjek promatrao zvijezde učeći od njih o vremenu, ali ne poznajući njihovo znanošću pojašnjeno porijeklo, što je mogao misliti o danima kada vatrene linije paraju nebo? Noćno je nebo samo po sebi veličanstveno i moćno. Kada se u nj zagledamo, obuzimaju nas oprečni osjećaji neznatnosti i beskraja. A svaku osobitost u tom nenadmašivom pogledu, i danas promatramo s divljenjem i poštovanjem. Zamislimo onda što je o takvim odmacima od standardnog zvjezdanog neba mogao misliti naš predak, koji je sve podređivao kretanjima na nebesima kako bi egzistirao u skladu s prirodom.

 

 

Tako su i prije kršćanskog pripisivanja Perzeida plaču nebeskog sveca, postojale legende i festivali u čast noći zvijezda padalica. Kelti su veličanstvenu igru svjetlosti nazivali Igrama Lugha. Smatrali su da ihizvodi Lugh, 'Sjajno božanstvo', zamijetivši da se podudara s vrućinom posljednjih od 'pasjih dana' i da slijedi nedugo nakon poganskog festivala Lughnasadh (kasnije preimenovanog u Lammas od strane njihovih kršćanskih nasljednika).

 

 

Većina je drevnih kultura kišama meteora i drugim kretanjima na nebu pridavala nadnaravno značenje. Indija je Perzeide nazivala Pairikas, što su bića poznata kao nimfe ili ženski anđeli (u kasnijoj perzijskoj tradiciji nazivaju se Peris). Pairikas su u obličju zvijezda zmija, letjele između neba i zemlje u ovo doba godine.


Perzeidi su vjerovatno jedan od uzroka zašto se u ovo doba godine u Egiptu slavio Festival boginje Isis Lychnapsia.

 

 

Naziv Perzeidi ovi meteori duguju zvježđu gdje im se nalazi radijant, a to je Perzej. Taj je sin smrtnice Danaje i vrhovnog boga Zeusa zaslužio svoje mjesto na nebu ubivši Meduzu i spasivši Andromedu od morske nemani.