YULETIDE

Dobrodošli u toplo pogansko razdoblje festivala svjetla i darivanja.
Mnogim tradicionalistima i velikim vjernicima moramo pritočiti žalosnu vijest.
Običaji koji prate najveći katolički blagdan svoje korijene vuku iz vremena drevnih poganskih svetkovina, poput skandinavskog Yula ili rimskih Saturnaila.
Kićenje bora, postavljanje božićnih lampica na fasade, poljubac pod imelom, božićne pjesme , kolači poput božićnog panja (badnjaka)...

Na svim tim malim božićnim radostima koje donose toplinu u naša srca možemo zahvaliti našim starima, mnogobožnim precima.

A kako je katolički Grinč ukrao poganima Božić?

Iako je zapravo datum Kristova rođenja po povijesnom izvorima nepoznat, već dugi niz godina u katoličkoj crkvi se on slavi na 25. prosinca, u pravoslavnoj 7. siječnja.
Tek u moderno doba to blagdansko vrijeme okarakteriziralo se kao vrijeme dobre volje, suosjećanja, darivanja i poštivanja obiteljskih vrijednosti.
Zapadni svijet u novije vrijeme počelo je preuzimati dio tih starih Yule radosti, no većina katolika uspješno odbacuje stare običaje karakterizirajući američkim utjecajem…
Dragi moji vjernici, a tko su naseljenici Novoga svijeta ako ne potomci Staroga kontinenta, naše dobre stare Europe!!! Žalosna je činjenica da odbacuje vlastito nasljeđe zbog mišlja i bojazni od "zločeste" amerikanizacije. Iako ni sami možda nisu svjesni, dio europske stare baštine ostao je očuvan upravo zbog naših američkih srodnika. Nećemo ulaziti u detalje koliko je američki način slavljenja Yulea iskrivio stare svetkovine, to je sasvim druga priča..
Nemoguće je odrediti kada se 25 prosinac počeo slaviti kao dan Isusova rođenja jer Novi zavjet ne nudi takve informacije. Poznato je ipak da je tu ideju popularizirao Sekst Julije Afrički, kršćanski pisac i povjesničar iz 3. stoljeća u svojemu djelu "Kronografija".
No na općoj ravni, ranokršćanski teoretičari i filozofi, koji su djelovali posljednjih 200 godina Rimskog carstva, nisu se slagali s proslavom Isusova rođenja. Jedan od njih, Origen, smatra da se time ponašaju prema Kristu kao prema faraonu te je upozorio da smo grješnici , a ne sveci slave svoje rođendane.
U ranom srednjem vijeku Božić je bio u sjeni Bogojavljanja, čiji je vrhunac bio na proslavu Sveta tri kralja. U Italiji su se tada već stare Saturnalie povezale s Adventom (razdobljem prije Božića), a oko 12. stoljeća tradicija je prenesena na dvanaest dana Božića, što se slavilo od 26. prosinca do 6 siječnja.
Do kraja srednjeg vijeka blagdan je postao toliko značajan da su kroničari već rutinski zapisivali različite običaje svetkovine te ih pripisivali katoličkom smislu Božića. Navodno je engleski kralj Richard II za božićnu gozbu 1377, godine zaklalo 28 volova i 300 ovaca te ih podario u čast Isusova rođenja!!! Ritualna žrtva u čast sina Božjega, zanimljivo.
Uobičajene su postale i vesele pjesme koje su izvodile grupe pjevača i plesača ( današnji Carol pjevači u Americi), iako su ih mnogi optuživali za razvrat.
Nakon reformacije protestanti su osudili proslavu Božića, da bi 1647. godine dolaskom kralja Charlesa I na englesko prijestolje Božić bio zabranjen. Katolička crkva odgovorila je još većom promocijom blagdana naglašavajući njegovo vjersko značenje. Restauracija je dvadesetak godina kasnije ipak legalizirala proslavu, iako je mnogi još nisu odobravali.

Charles Dickens kreator vizije kršćanskog Božića

Borba oko proslave Božića kako u Europi, tako i u Americi nastavila se od 19 stoljeća, a najveću ulogu u konačnom preokretu možda je odigrao Charles Dickens, objavom klasične božićne priče A Chrismas Carol iz 1843.godine. Time je svijetu predstavljen pravi kršćanski blagdan koji ističe važnost obitelji, dobre volje i suosjećanja.
Međutim , kao i svaki drugi praznik ili blagdan , tako se i Božić s vremenom nadograđuje "modernim" vrijednostima. Pa tako smo u Božić uveli i aspekt potrošačke groznice koja trese "sve vjernike " povećavajući stres i nezadovoljstvo. A kakve to veze ima s vjerskim značenjem blagdana?
No vratimo se mi na dobre stare početke i pravom smislu Božića ili Yuela.

Zimski solsticij -Yule

Prije širenja kršćanstva najpopularnije i najvažnije svetkovine bile su u mnogim kulturama smještene u zimski period. Slavio se uspješan urod godine i pridavala zahvala na darovima Zemlje koji su itekako bilo potrebiti u predstojećim hladnim mjesecima .Najpoznatije rimske svetkovine bile su Saturnalie.

Sedmodnevne slavljenje rimskog boga sjetve i ratarstva, Saturna , počinjalo 17. prosinca i ako je vjerovati pjesniku Katulu, bili su to najbolji od svih dana. To je bilo vrijeme odmora čak i za robove, odmarali, oni imućniji se gostili, a atmosfera je bila u znaku veselja i kršenja pravila bez kazni. Osim toga , darivali su se mali pokloni, primjerice luktice djeci, a svijeće odraslima. Kao duhu pravih Rimljana, Saturnalije su bile popraćene ispijanjem velikih količina alkohola , kockanjem, pjevanjem pa čak i javnom golotinjom.

Druga po važnosti bile je svečanost zvana Dies Natalis Solis Invicti ( rođendan nepokorneg sunca) koja je uvedena prilično kasno, za vrijeme vladavine cara Elagabala ( 218-222), a čast boga Sunca. Naime, 25. prosinca smatran je kao dan zimskog solsticija. Zato je to bio dan u kojem je Sunce dokazivalo da je nepokoreno bez obzira na skraćenu dnevnu svjetlost. Simbolika ponovnog rođenja Sunca, kršćanima bila je dobar povod da uvedu svoj blagdan, a da time ljudima ne preotmu njihovo omiljeno slavlje. Zato ono što bijaše slavlje u čast uskrsnulog Sunca, postade proslava jaganjca Božjega.
Slaže s tim i ranokršćanski autor Ciprijan, koji je stvarao na samom zalasku Rimskoga Carstva . Jednom prigodom je izjavio: " Kako li je sve divno uredila providnost, kada je na dan rođenja Sunca odredila da se slavi rođenje Krista."

Jul ili Jol

Skandinavska verzija Saturnalija bila je starnordijska svetkovina Jul ili Jol .
Održavala se od kraja prosince do početka siječnja u čast zaštitnika rase ljudi boga Tora. Njemu u čast palile su se velike lomače , pri čemu je svaka iskra predstavljala svinju ili tele koje će se okotiti tijekom sljedeće godine. Festival bi trajao dok lomača ne dogori, a to se znalo odužiti i do dva tjedna. Skandinavski narodi i u današnje vrijeme za Božić koriste stari naziv Jul.

Drevni običaji

Ovo je vrijeme svetkovine obitelji, vrijeme mira i ljubavi i pozitivne energije. Kršćansko slavlje preuzelo je većinu običaja ove drevne svetkovine. Kuća se kiti zelenilom, pokloni se daju članovima obitelji, kiti se drvce. U poljima se pale krjesovi. Djeca obilaze kuće i dobivaju na dar jabuke u koje se zabadaju režnjevi češnjaka, pri čemu jabuke simboliziraju Sunce, svjetlost i život, a u košare se još stavljaju i grančice zimzelena i stabljike pšenice, a sve se posipa brašnom koje je simbol postignutih uspjeha. U pećima se spaljuje posebna yulska cjepanica, obično od jasena, koja mora doći sa zemlje vlasnika kuće ili ju obitelj treba primiti na poklon, nikako ne smije biti kupljena.

Ukrašava se zelenim grančicama koje se u to doba godine mogu naći, polijeva jabukovačom ili pivom, te posipa brašnom. Potpaliti ju treba komadićem prošlogodišnje cjepanice koja je za tu svrhu sačuvana. Cjepanica treba gorjeti cijelu noć, a nakon toga tinjati sljedećih 12 dana prije nego se ugasi.
Obzirom da danas rijetko tko ima otvoreno ognjište, ušla je u praksu drugačija primjena cjepanice, odnosno komad drva se koristi kao svojevrstan svijećnjak. U hrastovini ili drvu bora izbuše se tri rupe u koje se stavi kombinacija svijeća različitih boja, zeleno-zlatno-crna, crveno-zeleno-bijela i bijelo-crveno-crna, te se ukrašavaju zelenilom, trakama, češnjakom i posipaju brašnom.

Iznad vrata se vješa božikovina i imela, a na stol se stavlja košara s voćem u koje se zabadaju režnjevi češnjaka. Bilje koje predstavlja ovo doba godine je hrast, imela, sve zimzeleno bilje, osobito bor, kadulja, cedar, lovor i božikovina. Jede se hrana i kolači u kojima ima puno jabukovače, također pečene jabuke i drugo voće, lješnjaci, orasi, svinjetina i puretina, pije se čaj od đumbira, kuhana jabukovača, punč, odnosno jaka, začinjena i slatka hrana.

U čarolijama se koriste mirisi bora, cedra i cimeta, a boje koje su najviše prisutne su zelena, crvena i bijela, a uz njih i zlatna, narančasta, žuta i srebrna. Stoga je i kamenje ovog praznika u Kolu godine te boje pa se rubini, heliotropi, smaragdi, graniti i dijamanti najčešće koriste. Ovo je vrijeme kad vještice bacaju ljubavne čarolije, te čarolije mira, harmonije i sreće.

POVRATAK NA VRH