JURJEVO
23.travnja

Jurjevo (Đurđevo) je jedan od najpopularnijih pučkih običaja karakterističan za sjeverozapadnu i zapadnu Hrvatsku. Na taj se dan kršćani prisjećaju jednog od najslavnijih mučenika, Svetog Jurja. Slavi se 23.travnja i u narodu je njegovo svetkovanje prihvaćeno kao pravi početak proljeća.

SV.JURAJ

Sveti Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika. Zaštitnik je vitezova, vojnika, križara, konja, ratara i pastira.
Juraj se rodio u 3.stoljeću u Kapadociji (Palestini). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Brzo je napredovao u svojoj karijeri i postao je član Vojnog vijeća. Rano je prihvatio kršćanstvo i nakon majčine smrti je podijelio imetak siromašnima, a svojim je robovima dao slobodu. Kada je car Dioklecijan predložio progon kršćana, Juraj se tome odlučno usprotivio predivnim govorom pred Vojnim vijećem. Zbog toga je car naredio da ga se utamniči i muči. Budući da ni to nije Juraja natjeralo da se odrekne kršćanstva, car ga je doveo u hram i tražio od njega da prinese žrtvu bogovima. Kada je Juraj ugledao kip Apolona, obratio mu se: -Jesi li ti Bog da ti se klanjam? - Navodno je kip odgovorio: -Ne, ja nisam Bog. - Vidjevši to, car je naredio da se Jurju odrubi glava. Pogubljen je 23.4.290.g. Ili 303.g. Stoga kršćani štuju Jurja upravo na taj datum.

LEGENDA

U trinaestom stoljeću popularizirana je legenda o Jurjevoj pobjedi nad strašnim zmajem. Legenda kaže kako su građani Silene zmaju u obližnjoj močvari davali za hranu svaki dan po dvije ovce. Kada je ponestalo ovaca, žrtvovali su mu kockom odabranog mladića ili djevojku. Jednog dana, kocka padne na kraljevu kćer. Na putu u smrt, ona susretne Juraja, a on udarcem koplja onesposobljava zmaja, vezuje mu oko vrata pojas kraljeve kćeri te ga dovodi u grad, gdje ga ubija pred mnoštvom, pošto se na Jurjev zahtjev kralj i sav puk pokrste. Zatim četiri vola odvuku zmaja iz grada.
Kako je u ranom kršćanstvu zmaj bio simbol zla, odnosno poganstva, ova legenda predstavlja pobjedu Križa nad starim vjerovanjima. Zbog toga, i svoje ratničke strane, Juraj je i bio toliko popularan među križarima, prvim prolivateljima krvi u ime Crkve, akcije što je do doba križarskih ratova bila nezamisliva. Može ga se smatrati svecem braniteljem kršćanstva.
Smatra se da je najdalji izvor ove priče grčka legenda o Perzeju, koji je spasio djevicu Andromedu od morskog čudovišta blizu Disopolisa , gdje je izrastao i kult Svetog Jurja, oko mjesta njegove navodne grobnice.

ŠTOVANJE

U doba križarskih ratova, Juraj postaje prototip idealnog kršćanskog viteza i njegovo se štovanje širi Europom. Kod nekih naroda, najviše kod Slavena, Juraj se počinje smatrati zaštitnikom konja, ratara i pastira (čime zapravo zamjenjuje bogove plodnosti).
Mnogi tajanstveni plemićki redovi, poput razglašenih templara, uzimali su legendu i simbol Svetog Jurja kao metaforu svoje borbe protiv neprijatelja kršćanstva. Ovdje treba spomenuti i mistični Red zmaja, koji je osnovao
mađarski kralj Sigismund u svrhu borbeProtiv Turaka gdje je legendarni zmaj na njihovom simbolu zamjenjivao upravo divlju opasnost s Istoka. Ogranci tog reda su i dalje aktivni, posebice u Europi, a posebice je poznat po okultnim učenjima i po nekim svojim članovima, poput oca rumunjskog vampira Vlada Dracule. Također, Sveti je Juraj (St. George) glavni zaštitnik Engleske od doba kada ga je Rikard I. proglasio zaštitnikom svoje vojske križara (1191.-92.g.). Upravo u doba njegove vladavine, prihvaćena je Jurjeva zastava (crveni mučenički križ na bijeloj podlozi) za uniformu engleskih vojnika, a kasnije je postala engleskim obilježjem.
Anglosaksonska je povijest već imala u svojoj predaji sačuvanu legendu sličnu onoj o Svetom Jurju i zmaju, i vjerovatno je zato baš na tom području kršćanska verzija toliko popularna. Ta je priča igrana iI u proljetnim predstavama koje su direktni nastavak poganskih običaja.

Danas je u nekim krajevima, pogotovo ruralnim, u kojima se mjenama prirode i dalje pridaje mnogo važnosti kao u pretkršćanska vremena, ovaj praznik uzrok velikim slavljima u puku. No, službena ga Crkva tek spominje i ovlaš obilježava upravo zbog velikog broja nepoznanica i mitova na kojima leži izvor priče o Svetom Jurju. U doba pokrštavanja su takve legende služile Crkvi za približavanje ove vjere širokim masama, ali kasnije su sve više zatirane iz istog razloga - zbog povezanosti s mnogo drevnijim korjenima.

OBIČAJI
Naša je zemlja bogata običajima koji svjedoče o vezi kršćanskog blagdana Jurjeva sa vjerovanjima, praznovjerjima i proslavom proljeća čiji su počeci očito dio starih neznabožačkih religija.

Na sjeverozapadu Hrvatske je dosta raširen običaj da na Jurjevo pastiri ovjenčavaju stoku stavljajući joj oko vrata vijenac od proljetnog bilja i cvijeća. Potom se ta stoka otjera kući, skida joj se vijenac i baca na srehu. Vjeruje se da se tako odgone vještice i demoni pa je stoka očuvana za cijelu iduću godinu.

Po zapadnoj Hrvatskoj posebno su značajni jurjevski ophodi jurjaša (jurjašica), đurđara, Đure, Zelenog Jure: glavni jurjaš zvani Juraj u nekim krajevima hoda poklopljen košem spletenim za tu svrhu od svježih grančica ili ovijen njima oko tijela. Od zelenila njegove košare-maske dopušteno je svakome otkinuti komadić za odbijanje zlih duhova i povećanje plodnosti. Tijekom ophoda se radi buka za tjeranje demona i nosi se zelenilo koje jurjaši ostavljaju u svakoj kući koja ih obdari.To će zelenilo zabosti netko od ukućana u vrt, polje, pukotinu doma, kokošje leglo da se time odvrate zle sile i poveća rodnost.
U ophodu se pjevaju razne pjesme i trubi se golemim trubama od kore.U Posavini i Hrvatskom Zagorju se uvečer uz popjevke pale krijesovi. Jurjevski su krijesovi poveće lomače od draža, borovnice, slame i sličnog. Mladež preskače preko vatre s vjerovanjem da će je to očuvati od bilo kakve groznice i bolesti čitave godine.
Na Jurjevo su se isticala ljubavna gatanja iz luka i koprive, magije za obranu stoke od

uroka, vještica i demonskih sila. Stoka se udarala zelenom grančicom da sačuva mlijeko. Na vrata i prozore se stavljalo koprive i druge zeleni da brane prolaz zlim bićima.
Jurjevo je zato idealna prilika da se zaštitite od zlih sila od kojih ovaj svijet vrvi i da se prisjetite starih i pomalo zaboravljenih narodnih običaja i legendi. Jer bez njih ne bi bilo ni naše kulture i identiteta. Zato, put pod noge i pravac preko vatre!

Sveti Jura kres naloži,
Kak naloži, tak pogori.
Hodi Jura knam k večeri,
Kaj se bumo spominjali
Komu bumo kćerko dali
Jel k suncu, jel k mesecu
Jel k drobnim zvezdicama.