Lammas, Lughnasadh ili Festival svjetlosti
31.srpnja/1. kolovoz

Mjesec kolovoz počinje slavljem nazvanim Lammas, slavljenim 31.srpnja, vezano uz prvu žetvu, a posebno slavljena je žetva žita. Slavlja u čast žita se mogu naći još od početka ljudskog postojanja. U južnim hemisferama svete žitarice su obično kukuruz, raž, ječam ili zob, a u kontinentalnim klimama pšenica.
Ove žitarice su također bile povezivane s bogovima i božicama smrti i uskrsnuća. Najstarije božanstvo te vrste je Tammuz, sumerski Bog, kojeg je voljela boginja Ištar. Po sumerskoj mitologiji, Tammuza je ubio drugi bog i poslao ga u podzemlje, ostavivši za njim Ištar shrvanu od boli zbog gubitka voljenog. Zbog njihove razdvojenosti, sva priroda je usahla i prestala se reproducirati. Na kraju, ožalošćena Ištar odlazi u podzemlje da povrati nazad svoju ljubav, Tammuza.

Po asirskoj i babilonskoj i feničkoj mitologiji, Bog žita je bio Adonis. Ime adonnis ustvari znači "lord" (Adoni po hebrejskom), ali je postalo ime tom bogu Grcima. Rođen od drva mirisne smole, bog Adonis je postao supružnik Afrodite, božice ljubavi ( Astarte kod Feničana). Perzefona, božica smrti,također zaljubila se u boga Adonisa, i dvije božice su se borile za njegovu ljubav. Svađa je riješena odlukom boga Zeusa, koji je naredio da Adonis provede 6 mjeseci svake godine s Perzefonom u podzemlju, a ostatak godine sa Afroditom.
U Turskoj ( Phrygia), bog je nazvan Attis, a njegova supružnica je Cybele. poslije njegove smrti, uzrokovane samoosakoćenjem, Zeus je i njemu dopustio da se vraća iz podzemlja svakih 6 mjeseci u godini. U zemljama Mediterana, božanstvo vezano uz žito su obično ženskog aspekta. U dijelovima Grčke ona je bila Demetra, u čiju kćer Perzefonu jse zaljubio bog Had, Zeusov sin i vladar podzemnog svijeta. Had ju je oteo jedan dan i držao zatočenu u svom realmu tame. Demetra, ljuta na Zeusa jer je dopustio da se to dogodi, naredila je Zemlji da ne nosi plodove ni zrna dok joj kćerka ne bude vraćena. Uvidjevši koje bi teške posljedice to imalo, Zeus se složio da Perzefona može se vratiti na površinu i tamo ostati 8 mjeseci u svakoj godini.
Ceres, po čijem su imenu su i nazvane pahuljice ("cereal"), je rimski ekvivalent Demetre, i njena kćerka Proserpina istoznačna grčka Perzefona. One su bile oslovljavane kao Dvije božice, ali su portretirane kao dva lica jedne božice.
Na Cikladskim otočjima Grčke, stilizirane figurice s rukama prekriženim na prsima koje predstavljaju simbole plodnosti su nađene u mnogim drevnim grobnicama. Ove figurice su obično nađene u paru, dok je jedna figura obično manja od druge, i svaka prepolovljena u ritualima na dva dijela. Bez dvojbe ove figurice predstavljaju Demetru u Perzefonu ,zakopane u grobnicama kao amajlije da bi osigurale uskrsnuće pokojnika.
Neka imena koja se upotrebljavaju za Demetru/Perzefonu su "Kukuruzna djeva"," Djeva od sjemenja","Djeva koja nam daje kruh". Za Anglo-saksonce i Nordijce, boginja Freyja, među ostalom i boginja plodnosti i žita, a njeno ime znači "Dama" ili "Ona koja kruh daje".
Za kelte Ona je Bride.
Nauk rađenja kruha je star kao i samo žetva žita. Proces rađenja kruha ima četiri koraka: mljevenje žita, ovlaživanje žita vodom, oblikovanje u štrucu, i na kraju pečenje. Upotreba kvasca, koji uzrokuje kruh da naraste, je došla puno kasnije, vjerojatno iz Egipta, koji su koristili kvasac za varit pivo i vino.
Svejedno kako se naziva bog žita u kojoj kulturi, bio on Adonis ili Tammuz, Demetra ili Freyja, rađenje kruha bi trebalo biti sveti ritual, posebno za vrijeme Lammasa.

Laughnasdh ili "Festival svjetlosti" -1. kolovoz u keltskoj tradiciji
Na 1. kolovoz slavljen je bog Lugh, bog sunca,: svetkovine su nazvane Laughnasdh. Religija u kelta, kao i ona u drevnog Egipta, je bila orijentirana prema aspektu suncu: prema tome ovaj festival je bio vrlo važan. Prvobitno je festival bio povezan s razdobljem žetve, ovo je bilo sretno razdoblje u životima Kelta, kada su bogovi blagoslivljali narode s plodovima zemlje.
Ovo je bilo vrijeme kada su se ratnici vraćali s bojišta da započnu žetvu ljetine, veliki sajmovi su bili održavani,također je ovo bilo vrijeme kada je većina vjenčanja bila ugovarana. Laughnasadh je bio najvažniji festival kod "običnog puka" slavljen u čast zemlje.
Širom područja gaelic tradicije, ovaj festival je do danas znan kao "festival prvog uroda zemlje". Ovdje se časti božica Thallium, koja kao božica zemlje je istovjetna Majka Zemlja.

Lughnasadh je bio i period kada su se parovi vjenčavali, ili bolje reći "probno vjenčavali", jer je brak trajao godinu i jedan dan. Poslije tog perioda, parovi bi se vraćali na isto mjesto gdje je održano "probno vjenčanje" i tada bi tek mogli stvoriti vječnu zakletvu vjernosti ako su oboje tako željeli. A mogli su se i odlučiti za "razvod", tako da su hodali u suprotnom smjeru jedan od drugoga u ceremoniji. Probna vjenčanja od godinu i jedan dan su još donedavno obavljana u mnogim područjima Gaelic tradicije.
U mnogo mjesta, starije žene u zajednici su znale vezati crvene i plave vrpce govedima na repove izgovarajući čarobne riječi da bi zaštitile stado od zlih čari. Da se mlijeko ne bi kvarilo, svežanj kravlje grive ili ronag se stavljao u vjedra mlijeka na ovaj dan.
Kao i mnogi drugi festivali vatre, i ovaj je slavljen velikim krijesovima u mnogima okruzima. Takve proslave svjetlosti su se protezale skoro do kraja 19 stoljeća.

Kako ljeto prolazi mnogi pogani slave ovo vrijeme u čast svjetlosti i topline te bogatstva plodova koje nam Zemlja nudi. Sačuvajte i posadite sjemenke od plodova koji su se posluživali na gozbi vezanoj uz rituale.
Ako vam nikne plod, održavajte ga i uzgajajte s ljubavlju , a njegovi pupoljci ili plodovi će biti simbol vaše veze sa starim Bogovima.
Prošetajte poljima i voćnjacima i posjetite mjesta izvora, potoka, rijeka i jezera koja još i danas stoje kao ogledala ljepote starih svjetova…