PANATHENAIA
kraj srpnja

Svojedobno najveća proslava u čast bogova u mjesecu srpnju igdje u drevnoj Europi, bijaše Panathenaia, procesija popraćena brojnim igrama i priredbama u slavu rođenja Atene, zaštitnice istoimenog grada. Kao i svi stari narodi, i Grci su svoju narodnu mudrost gradili na ciklusu godine, strogo povezanim s poljoprivrednim ritualima, pa je ovaj događaj ujedno bio i okončanje prve žetve pšenice, te se u tom aspektu nalazi
sličnost s ostalim europskim festivalima održavanim u tom razdoblju.
Iako je ovo bila proslava Ateninog rođendana, iz freski je vidljivo da su svi bogovi Olimpa prisustvovali ceremonijoma i gozbama, jednako kao što su prisustvovali njenom rođenju.

ROĐENJE ATENE
Poznati mit o rođenju Atene pripovijeda da je Zeus progutao svoju prvu ženu što je trebala roditi dijete, da bi spriječio proročanstvo o rođenju sina većeg od oca. Uskoro ga je počela mučiti strašna glavobolja. Hefest, da bi ga izliječio, sjekirom mu rastvori glavu i iz nje, uz pobjednički povik, izađe Atena u oklopu s kopljem. Ona je postala Zeusovo najdraže dijete, iako svojeglava i neposlušna, što je često izazivalo ljubomoru drugih bogova.
Atena i Posejdon, bog mora, oboje su željeli biti zaštitnici moćnog grada. Organiziran je natječaj po kojem su morali stvoriti vrijedan predmet za dobrobit grada. Posejdon je gradu poklonio izvor, a Atena maslinovo drvo koje je pobijedilo kao simbol mira, blagostanja, vještine i mudrosti. Tako je grad s najduljom tradicijom u Starih Grka, koji nam je ostavio najveću kulturnu baštinu, dobio naziv po kćeri Zeusa i Mudrosti, po božici umijeća i rata. Ona nije ratovala divlje poput Aresa. Dok je on predstavljao brutalnost u borbi, Atena je značila hrabrost i samokontrolu, zaštitnički duh, patriotizam i slične plemenite aspekte ratovanja.

PANATHENAIA
Panathenaia je bio najveličanstveniji festival Atene, pa tako, raskazujući gradsku moć i raskoš, vjerojatno najveća ceremonija cijele Grčke.
Svake godine se održavao manji festival, a svake četiri Veća Panathenaia. Počinjao je bdijenjem noć prije da bi u zoru prvog dana bile organizirane utrke štafete deset atenskih plemena s bakljom. Baklja pobjedničkog plemena se koristila za potpaljivanje oltara na Akropolisu.
Proslava je održavana krajem srpnja i trajala je osam dana. Grci su dijelili godinu na lunarne mjesece, pa su i festivali ovisili o fazama mjeseca. Tako je otprilike krajem srpnja počinjao mjesec Hecatombaion, nazvan po žrtvovanju stotine volova koje se održavalo u čast Atene. Ujedno je to bio i prvi mjesec atenske godine. Proslava je obilježena velikom procesijom od vrata grada do Akropolisa na brdašcu, čija je najviša točka slavni Partenon, s nekoliko hramova Atene i Zeusa. Naziv ovog svetišta dolazi od grčke riječi Partenos, što znači Djeve, jer je Atena bila prva od tri tako nazivane božice djevice.
Platno (peplos), koje su žene tkale devet mjeseci prije događaja, s prikazima bitki Bogova i Titana, darivalo se statui božice za Veliku Panathenaiju. Peplos je pronošen gradom kao jedro broda na kotačima, dodatno ukrašenog vijencima.
Na čelu povorke bijahu svećenici, zatim žrtvene životinje, slijedile su žene s košarama punim žrtvenih predmeta, starci s grančicama masline, naoružani ratnici, mladići u oklopima, plemstvo i pobjednici natjecanja, stranci, pa ostali narod.
U ostalim danima ceremonije održavale su se predstave, recitali i žrtvovanja božici. Pobjednici natjecanja u poeziji i pjevanju bili su okrunjeni maslinovim vijencem uz novčanu naknadu, a pobjednici brojnih sportskih natjecanja osvajili su velike amfore s maslinovim uljem. Posude su imale prikaz Atene s jedne, a prikaz natjecanja s druge strane.

I u današnje vrijeme moderni štovatelj starih vjerovanja može proslaviti rođenje Atene, simbola mudrosti i pobjede. Neka zazove Atenu koristeći sve njene epitete da privuče božanske karakteristike (primjerice, 'svjetlooka', 'zaštitnica pothvata', 'pobjeda', 'djevica', 'zaštitnica', 'spasiteljica'). Kao dar, valja joj ponuditi grčki sir fetu, masline i crno vino (jedan od simbola grada Atene - iako vinskoj lozi to nije bilo prirodno stanište, legenda kaže da ju je Dioniz poklonio Ateni te se otada vino često koristilo u tamošnjim ritualima).
Prisjećanje ovakvih starih vrijednosti obogaćuje duh modernog čovjeka. Iako je događaj specifičan za područje Atene, veličanje ženskog božanstva na kraju sjetve pšenice se prostire cijelom Europom. Smatra se da upravo iz ovih srpanjskih i kolovoških praznika rođenja zaštitnica raznih europskih regija potječu i običaji vezani uz blagdan Velike Gospe.

Zapravo, simbolika svih tih rituala je u štovanju prirodne plodnosti, bogatstva i darežljivosti. Zato, ako vas ponovo oduševi neka od ljetnih ljepota Prirode i Zemlje, iskapite čašu rujnog vina njoj u čast!