Staroeuropske mitologije

Keramički nalazi upućuju na to da su na području Nina prvi stanovnici obitavali i više od 5000g. pr.Kr., a prvo naselje (Aenona- č. Ajnona) je osnovano oko 900.g. pr.Kr., početkom željeznog doba. To je učinio narod Liburna, a nalazi nađeni na području Nina govore mnogo o njihovoj snazi na Jadranu.

U prapovijesti su oni vladali Dalmacijom. Liburnija bijaše ilirsko područje između Raše i Krke. Njeni stanovnici bili su dugo poznati pomorci, i opisivani su kao gospodari Jadrana. Postoje čak rimski zapisi gdje se izraz 'pomorska dominacija' zamijenjuje 'liburnskom vlašću'. I sami Rimljani su, nakon što su osvojili ovo pleme, preuzeli njihove brze i spretne brodice sačuvavši liburnsko ime.

Serilia liburnica je vrsta takvog broda, pronađena u podmorju u blizini Nina, na mjestu nekadašnje antičke luke, koja je u rimsko doba bila proširena te je zaprimala i velike galije. Riječ je o iznimno vrijednom nalazu jer datira još iz 1.stoljeća. Ti su brodovi dugački 9-10 metara, specifični po načinu povezivanja - bez ikakvih drvenih ili metalnih spojki, samo uz pomoć lanenih konopaca. Osim liburnskih, pronađena su i dva vrlo dobro očuvana starohrvatska broda iz 11.st. Pretpostavlja se da je riječ o kondurama, vrsti plovila koje i Konstantin Porfirogenet spominje u svom djelu O upravljanju carstvom, vrlo važnom izvoru informacija o običajima tadašnjih stanovnika primorskih krajeva Lijepe naše. Condura croatica ima vrlo plitku krmu i dvije poluge umjesto kobilice koje u moru služe za stabilizaciju lađe kad su četvrtasta jedra razapeta, a te gredice pomažu i pri izvlačenju brodova - naime, ove karakteristike upućuju na to da su se brodovi izvlačili na kopno sa stražnje strane, te su tako uvijek bili spremni za ponovno pokretanje.

Krajem starog vijeka naselje na otočiću su preuzeli Rimljani i vladali su njime do 4.st. Naziv mjestašca iz tog razdoblja je Enona. Ono službeno postaje municipijom već 16.g. pr.Kr. Do kraja 1.st. dobiva zidine, gradska vrata, vodovod, rimski trg forum i na njemu Dijanin hram.

Zavjetni žrtvenici posvećeni su glavnom bogu Jupiteru i Silvanu. A pronađena je i statua Dioniza, boga vina, te lokalna božica plodnosti Anzotika.

No, razdoblja što slijede su najzanimljivija ninska povijest i ono čime to mjestašce i danas isijava. Od 4. do 7. st. doba je ranog kršćanstva. Postoje ostaci nekoliko crkava već iz tog doba, a Crkva svetog Anselma iz 6.st. i danas je očuvala svoj položaj.

Nakon toga slijedi rani srednji vijek, bogat crkvenim graditeljstvom. Nakon seobe naroda, mjesto je razrušeno, i potom su se naselili Hrvati. Poznato je da je Nin bio jedna od vodećih hrvatskih biskupija, uz Split. U doba kad je uvedena božja služba na slavenskom jeziku, za što su bili zaslužni i poznati Ćiril i Metod osmišljavanjem glagoljice, Nin se ideološki našao u sukobu sa Splitom zbog želje splitskog nadbiskupa Ivana III. da ukine sve druge biskupije, uključujući i ninsku. To je i uspio 928.g. pod okriljem Pape. Jedan od argumenata mu je bilo i služenje mise na nedozvoljenom poganskom jeziku - pa je isposlovao i zabranu zaređivanja glagoljaša. Kako je u to doba u Ninu biskup bio Grgur, on ostaje zapamćen kao žestok borac protiv metropolijata splitske biskupije, pa je predodžba o njemu romantizirana i u zaštitnika hrvatske narodne svijesti, jer se vjeruje da je, kao protivnik splitske biskupije, bio i protivnik latinskoga kao službenog jezika Crkve, a zagovornik starohrvatskoga, iako to nije posve utvrđeno. On je uživao i potporu prvog hrvatskog kralja Tomislava sve do papinske odluke o gašenju biskupije čemu se kralj ipak nije protivio nadajući se moćnom savezništvu s Papom.

Ovaj dio ninske priče simbolički je najsnažniji jer su biskup Grgur Ninski, nekadašnji episcopus Chroatorum, i glagoljaško djelovanje mogli odrediti posve drugi tijek povijesti. I podsjeća da je glagoljaško razdoblje, kojim se najednom svi vole dičiti, u potpunoj suprotnosti s tadašnjim službenim stajalištima Crkve, pa ako ga smatramo revolucionarnim - sjetimo se da se zapravo i narod (nesvjesno zbog neukosti) i njegova vlast (u najboljoj namjeri) odrekao te revolucije. No, ona je ipak tinjala stoljećima i bila toliko neugasiva da je čak bila indirektni razlog za ozakonjavanje služenja mise na nacionalnim jezicima od strane Vatikana, a što se dogodilo tek u dvadesetom stoljeću.

Osim biskupije, u starohrvatsko doba ovo je bilo i jedno od središta hrvatskih vladara. Vjeruje se da se sedam naših kraljeva krunilo u Ninu, a potom bi odjahali do crkve sv.Nikole (11./12.st.) u Prahuljama - na humku kraj Nina - te se zavjetovali narodu.

Ninske građevine su poput kulisa prošlih vremena. Crkva svetog Križa (nazvana prema svom križnom obliku) slovi za najmanju katedralu na svijetu - ona ne sliči na građevinu već na kameni spomenik starim kraljevima i junacima. Tako mala građevina začuđuje promatrača nepravilnošću izrade. Ali čini se da su te nepravilnosti usklađene s kretanjima sunčeve svjetlosti, naglašuju suncostaje i ravnodnevnice te čak i uski otvori na crkvici smisleno usmjeravaju sunčeve zrake u unutrašnjosti na različite dane.

Na početku teksta smo spomenuli teorije koje vežu Nin i legendarnu Troju. Sve je više takvih teza, općenito o zadarskom području i tamošnjim Ravnim kotarima. Osnovna je činjenica da, unatoč bogatstvu dosad pronađenih arheoloških iskopina i očuvanih drevnih gradbi na tom području, te ravnice i podmorje čuvaju nezamislivo velik broj još neotkrivenih starina. I to nije pretpostavka, već istina bazirana na sondažnim mjerenjima djela područja te istraživanja arheologa amatera. Tko zna što još krije to područje?

Smatra se da su tektonski poremećaji prije Trojanskog rata uzrokovali potop jednog djela naše obale (isti je razlog zašto se smatra da razvedenost obale dugujemo rijekama koje su prolazile kanalima među sadašnjim otocima prije tog odrona). A erupcija vulkana i potop obale spomenuti su i na početku Ilijade. Krajolik po svemu odgovara scenariju Trojanskog rata, uključujući golemu planinu Velebit (jer ionako današnja lokacija Troje nije pod pravim Olimpom), upozoravajuće bijele magle što se na njemu skupljaju neposredno prije bure, a i takav neobičan vjetar i proročanstvo Danajcima vezano za buru su dio Epa. Ime Ilira se često povezuje s Ilijem, čiji naziv potječe od mitskog praoca božanskog porijekla njegovih stanovnika - Ila. Zatim, u obližnjem kraju su pronađene velike grobnice nekog drevnog stanovništva čije lubanje sadržavaju dvije, umjesto uobičajene jedne čeone kosti (što je vrlo neobično, može biti posebna prilagodba nekim vremenskim uvjetima, a neki je povezuju s vanzemaljskim porijeklom tih stanovnika - vezano, pak, za čuvena pojavljivanja svemirskih letjelica ponad obližnjeg Paga - bez obzira na to, riječ je o specifičnoj rasi, i zašto to ne bi mogli biti Trojanci?). Nadalje, velik dio obale tog kraja obiluje neobično pravilno raspoređenim uvalama koje su, čini se, umjetno izrađene u davna vremena, u svrhu stvaranja nekog sustava vodovoda ili navodnjavanja. Navodno je pronađen i nakit od neobične legure aluminija i zlata dobivene procesom koji je moderan čovjek uspio izvršiti samo u simuliranom bestežinskom stanju(!), a Ilijada spominje sjajni materijal specifičnog trojanskog nakita. Postoje i mnogi toponimi koji mogu biti iščitani kao poruke iz prošlosti, poput tamošnjeg područja Ambrozica, prema nektaru kojeg su junaci ispijali. To nije ni dio neobičnih znakova koji upućuju na postojanje potpuno nepoznate civilizacije na ovim prostorima.
Prema ovim teorijama, najveća bitka Trojanskog rata se odvijala upravo na polju kraj Nina gdje su pali junaci zatrpani humkom na kojem sada stoji crkvica Sv. Nikole. Podizanje crkve na tako neobičnom mjestu ukazuje, kao i diljem Europe, da je riječ o nekom lokalitetu svetom prethodnim civilizacijama. I zaista, istraživanja govore da je ovaj humak nastao još u rano brončano doba (što odgovara dobu Trojanskog rata). To je najveći očuvani tumul iz tog doba, a ispitivanja su dokazala da on uistinu krije grob i sadrži neki metal. Tumuli su bili rasprostranjeni po cijelom tom području, ali su nedovoljno istraženi. Neki su zasigurno i opljačkani u ranija doba. Zlatni nakit nađen u humku u obližnjoj Privlaci sličan je antičkom nakitu iz doba Troje (oko 2300g.pr.Kr.)

Dardanele, prostor proglašen Trojom nakon istraživanja svestranog Heinricha Schliemana, nije toliko blizak opisima iz Spjeva poput ninskog područja i vjerojatno je riječ o gradu koji su Trojanci naknadno pokorili i osvojili, jer se na njemu vide i ostaci prethodnih civilizacija - dakle, nisu ga oni digli, što je u suprotnosti sa spjevom. Da ove teorije nisu isprazne, pokazuje i velik interes europskih sručnjaka.
Potop djela obale otvara putokaze i idejama o Atlantidi na našim prostorima, koja je još i starijeg datuma od ove o Troji.
Bez obzira gdje se nalaze ta mitska carstva, ove ideje su otvorile velik, a neophodan interes za arheološka ispitivanja tog područja, a ona će nam bez sumnje pružiti mnoga saznanja o našoj vlastitoj prošlosti. A sigurno je da ovaj neobičan kraj skriva velike tajne davnina, tajne koje se odnose na narode za koje znamo da su postojali, a možda nam one pomognu i u otkrivanju velikih mitskih nacija... Tko zna? Ni danas nemamo sva saznanja o svijetu oko nas, i u ovo doba najrazvijenije tehnologije postoje netaknute guste prašume i nedostižna dna oceana. Povijest nam je uvijek ostavljala dovoljno znakova da nam pobude maštu i provedu nas kroz tajne čovječanstva. Znakovlje brojnih civilizacija je upravo na ninskom području, a na nama je da otkrijemo kakve tajne ono prikriva.