Staroeuropske mitologije

STUBIČKI VITEŠKI TURNIR
Gornja Stubica, 18.lipnja 2005.

U Gornjoj Stubici, oko muzeja seljačkih buna, organiziran je po četvrti put viteški turnir, po mnogima najbolji te vrste u kontinentalnoj Hrvatskoj. I zaista, teško se oduprijeti dubokim dojmovima dana provedenog u takvom okruženju.

Prvenstveno, mjesto koje je odabrano je prelijepo: barokni dvorac obitelji Oršić u čijem atriju i danas postoje ruševine starog srednjevjekovnog dvorca koji se nalazio na istom mjestu. Brdašce, crnogorični šumarak, mali vinograd i proplanci podno muzeja su bili uključeni u proslavu povratka u doba viteštva. Posvuda su se nalazili mali tabori i borilišta. Pogled koji se pruža s obronaka ne odaje prisutnost novovjeke civilizacije i pomaže zaboravu ovog krutog svijeta.
Ljudi su u velikom broju pridonijeli ambijentu. Mnogi su se, usprkos velikoj sparini, odjenuli kao nekoć.

Tijekom cijelog dana posvuda su se odvijale scene koje ne pripadaju ovom vremenu.
Na maloj pozornici u atriju dvorca neprestano se odigravao prigodni program. Dječje predstave, stari plesovi, renesansna glazba, prikazi viteških borbi - sve se to izmjenjivalo od jutra do kasnih sati.

U podnožju dvorca je cijeli dan bio srednjevjekovni sajam s demonstracijama tradicijskih obrta i umijeća, poput kožarstva, kaligrafije, kovačnice, tkanja, medičarstva... Za posjetitelje su se organizirale i demonstracije streličarstva i gađanja buzdovanom, a za djecu brojne igre i vježbe za buduće vitezove i žonglere.
Družba vitezova zlatnog kaleža je izvela tijekom dana viteški igrokaz uvjerljivim simulacijama borbi mačem, sjekirom i buzdovanom.

Sam konjički turnir, središnji događaj okupljanja, u organizaciji društva Hrvatski vitez, iako dojmljiv, ne bismo izdvojili kao najzanimljiviji. Jer svako, i najmanje događanje, spretno se nadopunjavalo sa svima ostalima, tvoreći srednjevjekovni sajam kakav svi zamišljamo.

Naljutili su nas svi 'obični' ljudi koji su došli lijepo obučeni za šetnju nedjeljom ili praktično obučeni za izlet u prirodu. Nesvjesno su kvarili ambijent koji se toliko ljudi trudi održati.

Najljepše doba je počelo u sumrak, doba kad se otvaraju portali između svjetova ljudi i predaka. Obični posjetitelji su se počeli razilaziti, proplanci i šumarci su ostajali prazni. Priroda je utihnula i prepustila glavnu riječ dahu besmrtnosti koji nas je nakratko obavio. Osjetili smo tajanstvenu težnju da ostanemo zaključani u prošlosti, težnju koja se intenzivno protezala kroz daljnje doživljaje.

U atriju dvorca započele su viteške igre gostujuće češke skupine Markus M, poznate po realističnim prikazima borbi. Nastupili su i češki muzičari Codex, koji izvode renesansnu tradicionalnu glazbu iz cijele Europe. Preostala publika sada je bila potpuno opijena atmosferom i ritmovima, pod zlatnim plamičcima baklji.

Stigao je neizbježni trenutak razilaženja, glazba je prestala i dvorac se ponovno pretvorio u čuvara uspomena na osami. Odlazeći smo osjetili sjetu onih noćnih bića koja ne pripadaju današnjem svijetu. Shvativši obmanu, tužno su se povukla u svoja skrovišta, svjesna da se Vrijeme ne može vratiti. Isto se dogodilo i nama. Bilo je tužno probuditi se u betonskoj zgradi uz zvuke gradskog prometa, nakon predivnog dana provedenog u dalekoj prošlosti.