Staroeuropske mitologije

SREDNJEVJEKOVNI TABOR POD VELIKIM TABOROM
10.rujna 2005.

U pradavna vremena jednim od otočića silnog Panonskog mora dominirala je stara građevina... ili su Rimljani podigli malu utvrdu početkom novog vijeka...ili je ipak sve počelo (tek) u dvanaestom stoljeću, kad je sagrađena prva kula, a cjelina kakvoj se danas divimo je završena ulaznim traktom u XIX. stoljeću. Najveći je dio nadograđen tijekom XV. i XVI. stoljeća. Upravo ova slojevitost u izgradnji i velik vremenski odmak u pojedinim razdobljima, razlog je zašto se Veliki Tabor smatra najimpresivnijom hrvatskom utvrdom.

Poput svakog značajnijeg dvora, i ovaj obiluje misterijima i skriva razne simbole. Čak je i nastanak prve građevine na tom brdašcu zapravo nerazjašnjen. Tabor je uvijek bio utočište tajnovitostima. Uz njega se veže i rad mističnih društava. Nadaleko je poznata i legenda o Veroniki Desinićkoj. Desinić, mjestašce u blizini Tabora, i danas se sjeća nesretne sudbine seljanke plemićkog porijekla čija je ljubav s Fridrihom, sinom grofa Hermana II. Celjskog, tadašnjeg vladara dvora, toliko razbijesnila starog grofa, da je sina zatvorio u visoku kulu na četiri godine, a Veroniku dao ubiti. Ta kula u Celju i danas nosi spomen ime Fridrihov stolp, a sudbina Veronike ostaje zaključana u vječnosti kao simbol romantike, mistike i surovosti starog grada. Ona je zazidana, možda živa, a možda prethodno ugušena, u masivne zidove. Ova je legenda šaptom prolazila kroz stoljeća, a onda je pri čišćenju zaista otkrivena ženska lubanja u zidu! Znanstveno se ne može dokazati da to bijaše Veronika, ali pitajte bilo kojeg stanovnika okolnog kraja i nećete moći razuvjeriti njegove misli da to može biti samo ona. Ako to i nije Veronika, lubanja ipak podsjeća na negativni aspekt cijelog razdoblja, strahovladu plemića i okrutnost ljudskog uma koja preživljava sva doba. Kažu da se za vjetrovitih zimskih noći kroz stare kule čuju i jecaji nemirne duše Veronikine.

Postoji nekoliko hvalevrijednih manifestacija unutar zidina utvrde, no već poznato jesensko uprizorenje srednjeg vijeka je zasigurno ona koja mu najviše pristaje. Dobar glas je učinio ovo zbivanje poznatijim od većine onih vezanih uz srednjevjekovlje, iako je lokacija razmjerno nedostupna jer nema javnog prijevoza do nje, a on je ograničen i po pitanju okolnih mjestašaca. Stoga je tu manje posjetitelja i izlagača nego na drugim sličnim događanjima, ali je atmosfera zaista posebna. Masivni bedemi što su nekad bili spremni nemilosrdno odbiti napade neprijatelja sada prigrljuju svakog stranca očaravši ga svojim vremenitim prkosom.

Oko dvorca su bili raspoređeni štandovi tradicijskih obrtnika, mali tabori raznih viteških skupina, od kojih je ponovno glavna atrakcija bilo društvo iz Češke Markus Moravia, te se moglo okušati u streličarstvu ili gađanju buzdovanom.

A unutar zidina su se održavale razne predstave, simulacije borbi, turniri, a u svojim su nastupima muzičke skupine koje oživljavaju kasne srednjevjekovne i renesansne ritmove sve više dizale atmosferu. Večer su izlagači dočekali okruženi bakljama, dočaravši još više sliku prošlih vremena u golemoj tvrđavi.

Među sve vitezove, dvorske dame, lude, žonglere, krvnike i fratre, zalutao je i djelić antičkog svijeta, neposrednog prethodnika srednjem vijeku - jedna od novosti na ovogodišnjoj manifestaciji u odnosu na prethodne smo bile i mi - Zaštitnice Midgarda. Organizator - Muzej seljačkih buna iz Stubice - nam je dodijelio izlagački prostor te smo iskoristili ovu priliku za promociju novog broja našeg časopisa Krik, uz proizvode radionica.

Časopis smo izdali nešto ranije nego što je najavljeno, upravo da bismo to uskladili s ovom manifestacijom. A kako je tema broja pretkršćansko naslijeđe Talijana, što najvećim dijelom uključuje stare Rimljane, odlučili smo u našem okruženju uprizoriti to doba. I moramo se zahvaliti svim ranosrednjevjekovnim barbarima, te vitezovima i fratrima, što su nas prihvatili kao da pripadamo njihovom dobu i poimanju svijeta :)

Dio ponude smo uskladili i s mistikom starog dvora. U radionicama smo izradili nakit vezan uz simboliku četiri elementa, pokretača i tvoritelja svih stvari na ovom svijetu prema većini svjetskih drevnih tradicija. A dvor Veliki Tabor i danas krasi stari zdenac dubok više od trideset metara. Jedan od plemićkih grbova grada je označen upravo ovim bunarom s vjedrom, a neke teorije to povezuju s tri elementa - vodom, zemljom i zrakom. (Tabor krije i simboliku vatre kao dom društvu Hrvatskog zmaja.) Ova stara mudrost se proteže tisućljećima kroz čovječanstvo i nije čudno da je i ona djelić uspomena ovog silnog starca.

Nadamo se da ćemo ubuduće češće sudjelovati na ovakvim događanjima. Izgleda da do ljudskih duša napokon prodire težnja za prošlošću. Koliko se razdoblja u povijesti izmijenilo - svako kao drastični odgovor na ono prethodno, jer je čovječanstvo tražilo radikalnu promjenu stanja svijesti - pa opet nije bilo dovoljno da se milijarde ljudi napokon usklade u pozitivnom kretanju prema budućnosti. Iako uživamo u idealiziranju proteklih razdoblja, ne bi li na njihovim nedostacima trebalo graditi putokaze čovječanstvu? Ipak je lijep osjećaj katkad se naći zarobljen u maštovitim svijetovima i dozvoliti da te obuzme zaborav svakodnevnice. Nekoliko je razloga zašto je posjet srednjevjekovnom taboru jedan od boljih načina razonode, ali najvažniji je što ga sačinjavaju zaneseni pojedinci. Teško ćete medu izlagačima i sudionicima naći dosadne osobe, a k tome, na ovakve dane one zaista mogu zanemariti svaku urbano normiranu uštogljenost i prepustiti se ulogama svojih (nekadašnjih?) alter ega.

Ovim putem pozdravljamo organizatore, sve sudionike manifestacije i sve posjetitelje sa stvarnim interesom za davna vremena i tradiciju. U trenutku kad je duga probila sumnjive oblake nad dvorom i povezala nebo i zemlju omogućivši prilaz Bogovima, znali smo da su i oni na našoj strani u borbi protiv zaborava davnina.